Moje misli su kao potok u kome se svaki kamen vidi...Ne znam kada će presušiti,a kada preplaviti... Nekada je to bistra voda, pitka i čista,nekada zamućena i otrovna...Takve su i reči...Ponekad se se muče u pokušaju da kažem sve o tebi...Kao i o životu koji nastaje,traje, umire... Prve jesenje noći donose svoje sumorne poklone,neke čudne tuge, sete i žudnje za ljubavlju... Mesec koji se probija kroz oblake baca blede senke kroz retko lišće divljeg kestena...To isto lišće ponekad šapuće tvoje ime, obasjano čudnom svetlošću...U kućama su pogašena svetla i zamrli svi zvuci...Samo vetar svojom pesmom ispunjava sav taj beskrajni prostor koji je inače čudno tih...Gledam u nebo,oblake kako opkoljavaju mesec, nalik mojim rukama koje drže tvoje lice...Vetar zatutnji kroz lišće, donoseći miris kiše...Zamišljam te kako sediš kraj prozora,ćuteći, kao da očekuješ nekoga...Skoro si zaspala kad te prenu dobovanje kiše po prozorskom oknu...Nalaktila si se na obe ruke i neko mučno i slatko osećanje tuge i sete pritiska ti grudi...Oči ti se napuniše suzama čiste ljubavi, koja traži,moli da bude zadovoljena...Znam da sam i tada bio u tvojim mislima, da si me htela ljubiti, ne remeteći veče, i da je sva ona snaga ljubavi,ostala u tvom srcu onakva kakva je i bila cela i nedodirnuta... Želeo bih da mogu da vratim vreme,u njemu bih te još više voleo... A,ovako lutam i tražim te, tumaram po ovoj jesenjoj noći... i nestajem, u ćutanju,sopstvenim očima gledajući svoj odlazak...Sve sam dalje i dalje od tebe,od sebe, u daljinu ponirem, mrak me guta... samo praznina je ostala i tragovi koje si ostavila na mom srcu...
Moje misli...
Dacha67- Korisnik
- Seks : Broj poruka : 28
Datum upisa : 04.10.2010
Godina : 57
Lokacija : Niš
Moje misli su kao potok u kome se svaki kamen vidi...Ne znam kada će presušiti,a kada preplaviti... Nekada je to bistra voda, pitka i čista,nekada zamućena i otrovna...Takve su i reči...Ponekad se se muče u pokušaju da kažem sve o tebi...Kao i o životu koji nastaje,traje, umire... Prve jesenje noći donose svoje sumorne poklone,neke čudne tuge, sete i žudnje za ljubavlju... Mesec koji se probija kroz oblake baca blede senke kroz retko lišće divljeg kestena...To isto lišće ponekad šapuće tvoje ime, obasjano čudnom svetlošću...U kućama su pogašena svetla i zamrli svi zvuci...Samo vetar svojom pesmom ispunjava sav taj beskrajni prostor koji je inače čudno tih...Gledam u nebo,oblake kako opkoljavaju mesec, nalik mojim rukama koje drže tvoje lice...Vetar zatutnji kroz lišće, donoseći miris kiše...Zamišljam te kako sediš kraj prozora,ćuteći, kao da očekuješ nekoga...Skoro si zaspala kad te prenu dobovanje kiše po prozorskom oknu...Nalaktila si se na obe ruke i neko mučno i slatko osećanje tuge i sete pritiska ti grudi...Oči ti se napuniše suzama čiste ljubavi, koja traži,moli da bude zadovoljena...Znam da sam i tada bio u tvojim mislima, da si me htela ljubiti, ne remeteći veče, i da je sva ona snaga ljubavi,ostala u tvom srcu onakva kakva je i bila cela i nedodirnuta... Želeo bih da mogu da vratim vreme,u njemu bih te još više voleo... A,ovako lutam i tražim te, tumaram po ovoj jesenjoj noći... i nestajem, u ćutanju,sopstvenim očima gledajući svoj odlazak...Sve sam dalje i dalje od tebe,od sebe, u daljinu ponirem, mrak me guta... samo praznina je ostala i tragovi koje si ostavila na mom srcu...
Re: Moje misli...
Dacho nemam reci kojima bi mogla opisati tvoje textove zaista su divni svaka cast na nacinu na koji izkazijes svoje misli i svoja osecanja...jedno veliko bravo druze
|
|