Noćas dok dežuram,kasarna spava. Svogde oko mene,tišina je prava. Kasetofon na stolu dok tiho mi svira, jedna pesma u srce me dira. Pesma ta dobro mi znana"Sneg je opet Snežana". Po sto puta na početak je vratim, mislim na prošlost ćutim i patim. Kolega vojnik tiho mi reče "Vidim da od nje nema ti preče, zato pusti da svira za dušu moju, jer imao sam i ja Snežanu svoju. Ljubila druze Snežana mene, ljubila Lepše no druge žene, al* sudbina eto uze mi sreću, nikad je viša ljubiti neću, mrtva je druže Snežana sada i njenu sliku ljubim od tada. i njega sad stara rana boli njegova mrtva a moja drugog voli zato pusti da svira za dusu moju jer svako žali ljubav svoju
No Comment.