Negde u gradu, po sivom jesenjem danu...Ne pamtim koji je dan bio,ni doba dana... Ali,sećam se tog sivila i mirisa tvog Ne sećam ni kuda sam pošao...Negde što bliže tom mirisu...Osećao sam ga svugde oko sebe... Taj miris opijao je ovaj dan...Ne znam zašto, ali sećam se parova u parku...Setio sam se kako su se gledali,baš onako kako si me ti gledala, poput uspavanke... Ali,danas meni ovo ne izgleda kao bajka...potrebne su mi bile tvoje reči...Znala si to... Ne znam da li je to zbog onog mirisa,što se nadvija nad ulicom,nada mnom ili nečeg drugog, ali hvatao sam dah, da uskladimo ritam srca... Zavrtelo mi se u glavi,poput pijanca sam se zateturao...jer tvoj miris je moja uspavanka... uspavanka koju ne zaboravljam...Sećam se da smo se gledali i ćutali...Ćutnja teška kao breme koji pritiska... Misao otkazuju poslušnost od te zagušljive tišine i tvojih očiju...Spojim li dlanove zamišljaću te noću kako grliš praznu postelju...U tom parku uvek zastanem, pored te klupe,tvoj pogled je ostao u sećanju. Još uvijek okupan onim prolećnim suncem...I uvek kao da osetim taj miris svuda oko sebe...
Miris tvoj...
Dacha67- Korisnik
- Seks : Broj poruka : 28
Datum upisa : 04.10.2010
Godina : 57
Lokacija : Niš
Negde u gradu, po sivom jesenjem danu...Ne pamtim koji je dan bio,ni doba dana... Ali,sećam se tog sivila i mirisa tvog Ne sećam ni kuda sam pošao...Negde što bliže tom mirisu...Osećao sam ga svugde oko sebe... Taj miris opijao je ovaj dan...Ne znam zašto, ali sećam se parova u parku...Setio sam se kako su se gledali,baš onako kako si me ti gledala, poput uspavanke... Ali,danas meni ovo ne izgleda kao bajka...potrebne su mi bile tvoje reči...Znala si to... Ne znam da li je to zbog onog mirisa,što se nadvija nad ulicom,nada mnom ili nečeg drugog, ali hvatao sam dah, da uskladimo ritam srca... Zavrtelo mi se u glavi,poput pijanca sam se zateturao...jer tvoj miris je moja uspavanka... uspavanka koju ne zaboravljam...Sećam se da smo se gledali i ćutali...Ćutnja teška kao breme koji pritiska... Misao otkazuju poslušnost od te zagušljive tišine i tvojih očiju...Spojim li dlanove zamišljaću te noću kako grliš praznu postelju...U tom parku uvek zastanem, pored te klupe,tvoj pogled je ostao u sećanju. Još uvijek okupan onim prolećnim suncem...I uvek kao da osetim taj miris svuda oko sebe...
|
|
No Comment.