Otišla si i ko zna da li ćeš se vratiti, zaboravićeš sve što je bilo među nama, možda tako pronađeš svoj spas… Otišla si i ne govoriš više i ne razmšljaš šta govore gorke kapi kiše... Odlaziš,jer misliš sve je to bila greška vremena, ostavljaš me da čeznem za onim što je moglo biti...A,moglo je...Bili smo na granici između vrha i dna… Možda se jednom sretnemo, i ispravimo tu grešku vremena, a možda ipak sve to ostane samo kratka ljubavna priča bez srećnog kraja… Posle tebe ostaću sam, na ljubav imun... Stajaću pored prozora i gledaću oblake kako plove, i pitaću se, zar je sve bilo samo velika greška?Ili je sudbina umešala prste, i uzela ono što je trebalo biti moje... Razmišljam, u oku suza, u duši želja...Želja za tobom... Neda mi mira ni danju ni noću, osećam gorčinu,bes i samoću...A oblaci na na nebu i dalje plešu,podsmevaju se, pitaju, da li je to ljubav bila... Ako je i bila,bila je jednom davno,više je nema... Odustaćeš da snovima mojim lutaš... Odustaćeš da reči moje slušaš,mada u njih si se zaljubila... Odustaćeš da grliš me... Ne idi tako, kroz tišinu u nepovrat... Povedi me.. na obližnju klupu i spusti mi glavu u krilo,suze poljupcima obriši.... Ili ćeš nakon toliko godinai dalje razmišljati,da li žališ za neostvarenim snovima, i očima koje su otišle zauvek... I tražiti ih noćima u vremenu gde stvarnost prestaje da postoji... Jer, život je bitka bez slepih putnika, gorak rat bez pobednika...
Kroz tišinu u nepovrat...
Dacha67- Korisnik
- Seks : Broj poruka : 28
Datum upisa : 04.10.2010
Godina : 57
Lokacija : Niš
Otišla si i ko zna da li ćeš se vratiti, zaboravićeš sve što je bilo među nama, možda tako pronađeš svoj spas… Otišla si i ne govoriš više i ne razmšljaš šta govore gorke kapi kiše... Odlaziš,jer misliš sve je to bila greška vremena, ostavljaš me da čeznem za onim što je moglo biti...A,moglo je...Bili smo na granici između vrha i dna… Možda se jednom sretnemo, i ispravimo tu grešku vremena, a možda ipak sve to ostane samo kratka ljubavna priča bez srećnog kraja… Posle tebe ostaću sam, na ljubav imun... Stajaću pored prozora i gledaću oblake kako plove, i pitaću se, zar je sve bilo samo velika greška?Ili je sudbina umešala prste, i uzela ono što je trebalo biti moje... Razmišljam, u oku suza, u duši želja...Želja za tobom... Neda mi mira ni danju ni noću, osećam gorčinu,bes i samoću...A oblaci na na nebu i dalje plešu,podsmevaju se, pitaju, da li je to ljubav bila... Ako je i bila,bila je jednom davno,više je nema... Odustaćeš da snovima mojim lutaš... Odustaćeš da reči moje slušaš,mada u njih si se zaljubila... Odustaćeš da grliš me... Ne idi tako, kroz tišinu u nepovrat... Povedi me.. na obližnju klupu i spusti mi glavu u krilo,suze poljupcima obriši.... Ili ćeš nakon toliko godinai dalje razmišljati,da li žališ za neostvarenim snovima, i očima koje su otišle zauvek... I tražiti ih noćima u vremenu gde stvarnost prestaje da postoji... Jer, život je bitka bez slepih putnika, gorak rat bez pobednika...
|
|
No Comment.