Zelim da ti se zahvalim za svaki trenutak koji mi je dao snage da krenem dalje...Za svo vreme gde je osecaj tesko opisati recima.Nisi ti kriv sto sam ja pronasla u tvojim recima necega sto nije bilo...Nisi ti kriv sto sam se nadala da ne lazes,da me volis...Nisi kriv ni sto sam ti dopustila da udjes u odaje mog srca,otvarajuci ti vrata svake pore da se komotno smestis tu,jer tu si bio zasticen,tu ti je bilo toplo...Ne krivim te ni za sve suze koje su pale i koje ce pasti zbog tebe,ni za sve monotone i nostalgicne noci u kojima mi samo tvoja umisljena silueta pravi drustvo,ni za svaku pesmu u kojoj pronalazim nas...Sama sam kriva...Hvala ti sto si mi pomogao da shvatim da je ovaj svet surov,da ljudi uzivaju u tudjoj patnji...naucio si me da to prevazidjem i opet podignem glavu kao da nikada nisam bila gubitnik...Hvala ti za svaku poruku na koju mi nisi odgovorio,na svaki poziv na koji se nisi javio,hvala ti i sto me nikada nisi pozvao da pitas kako sam....Hvala ti sto si mi onako neocekivano,grubo,bez trunke kajanja i osecanja srusio sve snove,iluzije,bacio me sa oblaka i pustio da padnem....Hvala sto se nisi okrenuo da vidis da li sam prezivela taj pad....Hvala ti za one reci lazne,da ih nije bilo nebih znala koliko zaljubljen covek moze uzivati u tim oblacima,hvala ti i na onoj tisini kojom si rekao sve....Hvala ti sto si bio tu da izazoves moj osmeh na usnama,ali hvala ti i sto nisi bio tu nikad kada si mi trebao....Hvala ti za svaki tren ma kakav bio-hvala ti za sve....