Čemu???Tišina odveć pritisla,tvoja tišina... A,teg mog života pretežak... Svi putevi i znakovi na njima isti , ništa ne govore...u svakom vidim te, u svakom čujem te... Čujem korake,pitam se da li su tvoji... Tvoj lik si prekrila velom tišine. Neočekivano. Bez reči... Pokušavam shvatiti izraz tvog lica, pogleda, a ponajviše tvojih usana koje su se nekada toplo šetale po mojima...Kako mi to davno izgleda...Da li ti to odustaješ da snovima mojim lutaš? Odustaješ? Da reči moje slušaš...A,tvoje reči postaju nečujne za mene,takvim si ih učinila...I zagrljaj više nije moj,možda sad pripada nekom drugom...Ostajem samo ja i odraz moje želje za tobom,kao u slomljenom ogledalu... Privikavam se na svoju tihu tugu...umoran,prepušten sam sebi i životu koji me šiba,da bez puta i putokaza vodi me...Tamo... Tamo gde me nećeš više prepoznati i usne moje poljubiti...Tamo gde poželeti me više nećeš...Ne,nije moralo tako biti... Naprežem se...naprežem moje misli,telo,dušu da prepoznam te ponovo,osetim,naslutim, tu,u blizini mojoj gde posmatrla si me...Tu si nemirnu reku mojih želja krotila i nestala... Zagrljaj prazan ostavila...
Izgubljen u nekom dalekom snu...(II deo)
Dacha67- Korisnik
- Seks : Broj poruka : 28
Datum upisa : 04.10.2010
Godina : 57
Lokacija : Niš
Čemu???Tišina odveć pritisla,tvoja tišina... A,teg mog života pretežak... Svi putevi i znakovi na njima isti , ništa ne govore...u svakom vidim te, u svakom čujem te... Čujem korake,pitam se da li su tvoji... Tvoj lik si prekrila velom tišine. Neočekivano. Bez reči... Pokušavam shvatiti izraz tvog lica, pogleda, a ponajviše tvojih usana koje su se nekada toplo šetale po mojima...Kako mi to davno izgleda...Da li ti to odustaješ da snovima mojim lutaš? Odustaješ? Da reči moje slušaš...A,tvoje reči postaju nečujne za mene,takvim si ih učinila...I zagrljaj više nije moj,možda sad pripada nekom drugom...Ostajem samo ja i odraz moje želje za tobom,kao u slomljenom ogledalu... Privikavam se na svoju tihu tugu...umoran,prepušten sam sebi i životu koji me šiba,da bez puta i putokaza vodi me...Tamo... Tamo gde me nećeš više prepoznati i usne moje poljubiti...Tamo gde poželeti me više nećeš...Ne,nije moralo tako biti... Naprežem se...naprežem moje misli,telo,dušu da prepoznam te ponovo,osetim,naslutim, tu,u blizini mojoj gde posmatrla si me...Tu si nemirnu reku mojih želja krotila i nestala... Zagrljaj prazan ostavila...
|
|
No Comment.