Dragi moji, ja sam jedan od onih koji na zalost, veoma retko odlaze u crkvu.
Nemam neki valjani razlog.
Jednostavno nemam potrebu ili verovatno sto je tacnije... nemam naviku!
Odlazio sam u crkvu, na krstenja i bozice. I bio jedan od srecnika da vidim Pecku Patrijasiju.
Svaki odlazak u crkvu, budio mi je predivna osecanja.
Miris tamnjana, ta energija koja me je obuzimala celog dok sam boravio u nutra me je uvek cinila srecnim.
Jednom prilikom, požalio sam se svesteniku, rekavsi mu da ne idem u crkvu cesto,
ali se cesto molim bogu, skoro svaki dan.
Rekao mi je... svaki covek je hram boziji za sebe, i ako je molitva iz srca, i iz duse...onda je nebitno gde se covek nalazi.
ne smatram to kao opravdanje,ali... ipak i to je nesto. bar neidem u crkvu da bi bio vidjen.
Nemam neki valjani razlog.
Jednostavno nemam potrebu ili verovatno sto je tacnije... nemam naviku!
Odlazio sam u crkvu, na krstenja i bozice. I bio jedan od srecnika da vidim Pecku Patrijasiju.
Svaki odlazak u crkvu, budio mi je predivna osecanja.
Miris tamnjana, ta energija koja me je obuzimala celog dok sam boravio u nutra me je uvek cinila srecnim.
Jednom prilikom, požalio sam se svesteniku, rekavsi mu da ne idem u crkvu cesto,
ali se cesto molim bogu, skoro svaki dan.
Rekao mi je... svaki covek je hram boziji za sebe, i ako je molitva iz srca, i iz duse...onda je nebitno gde se covek nalazi.
ne smatram to kao opravdanje,ali... ipak i to je nesto. bar neidem u crkvu da bi bio vidjen.