Ja nikad nisam umela gledati u zidove ko tele u sarena vrata. Ja sam te zidove rusila kad god bi se isprecili ispred mene. Jesam! I da znate da sam ponosna na to.
Neko ce reci da sam egocentricna. Ja zaista vrtim svoj svet oko same sebe. I mogu biti i na dnu, i tamo cu biti svoja. I bi cu ponosna i dok bradom budem doticala dno. Takva sam. Neka me osude ako zele. Neka pricaju. Njima na volju. Konzervativne duse. Moralisti. A da me pogledaju u oci? E to je vec zanat. Za to vec treba skola.
Ja nikada nisam znala kako se odustaje. Ja sam se uvek borila do kraja. Ja sam uvijek padala i dizala se. Mene je ucio zivot. Meni je u krvi da brisem s lica krvave suze i da nastavljam dalje po svaku cenu. Mene mrze i preziru, sto sam takva. Iritirajuca je cinjenica da u meni gledaju ono sto bi zeleli da su, a znaju da nikada nece biti. Jer nisu rodjeni da budu.
Ja nikada nisam stajala u mestu i cekala da padne kisa. Nisam. Ja sam stajala u mestu i molila kisu da padne. Molila sam. Ja sam molila. Jadno. Kazu da sam jadna jer molim. Jesam. Ako oni tako misle. Ali meni je moja kisa pala. Oni svoju jos cekaju.
Ja nikada nisam zelela tudji osmeh. Meni je Njegov osmeh infuzija za ranjeno srce. Meni je Njegov glas apaurin za noci ispunjene nesanicom. Meni je On topla kap rastopljena u kutu oka. Meni je On suza. Radosnica moja. Meni je On sve ono sto njima nije. A Njima je zagusljivi plamen bola kad nas vide zajedno. Njima je trn u oku kad je Moj. A Moj je....iako nije Moj. Ni malo. Ni najmanje.
Neko ce reci da sam egocentricna. Ja zaista vrtim svoj svet oko same sebe. I mogu biti i na dnu, i tamo cu biti svoja. I bi cu ponosna i dok bradom budem doticala dno. Takva sam. Neka me osude ako zele. Neka pricaju. Njima na volju. Konzervativne duse. Moralisti. A da me pogledaju u oci? E to je vec zanat. Za to vec treba skola.
Ja nikada nisam znala kako se odustaje. Ja sam se uvek borila do kraja. Ja sam uvijek padala i dizala se. Mene je ucio zivot. Meni je u krvi da brisem s lica krvave suze i da nastavljam dalje po svaku cenu. Mene mrze i preziru, sto sam takva. Iritirajuca je cinjenica da u meni gledaju ono sto bi zeleli da su, a znaju da nikada nece biti. Jer nisu rodjeni da budu.
Ja nikada nisam stajala u mestu i cekala da padne kisa. Nisam. Ja sam stajala u mestu i molila kisu da padne. Molila sam. Ja sam molila. Jadno. Kazu da sam jadna jer molim. Jesam. Ako oni tako misle. Ali meni je moja kisa pala. Oni svoju jos cekaju.
Ja nikada nisam zelela tudji osmeh. Meni je Njegov osmeh infuzija za ranjeno srce. Meni je Njegov glas apaurin za noci ispunjene nesanicom. Meni je On topla kap rastopljena u kutu oka. Meni je On suza. Radosnica moja. Meni je On sve ono sto njima nije. A Njima je zagusljivi plamen bola kad nas vide zajedno. Njima je trn u oku kad je Moj. A Moj je....iako nije Moj. Ni malo. Ni najmanje.