Ponoc je vec prosla,sedim u polutami svoje sobe ...nema sna.Pobegao i sakrio se u uglovima sobe bezeci od mene.Ponovo po ko zna koji put preslusavam pesmu 1000 suza....sa usana mi klize reci,pevusim je njemu nadajuci se da je isto tako on pevusi... tamo negde, daleko...
Ne, ne moli se da prezivim
ziva samo cu da te krivim
nema suze te da me spreci
kad ljubav umre, ostaju samo reci
Hiljadu ladja sto bore se sa istinom
ti mi sad potopi
i pre nego sto odes, ti ovlas poljubi me
i moje oci sklopi
Odmahujem rukom pokusavam oterati te demone svoje tuge,ali su oni neumorni.
Demone od kojih je moj san i pobegao....sve je uzalud.Nedostaje mi on...Nedostaje mi sve ono sto je vezano za njega.Na usnama i dalje osecam njegove poljubce utisnute kao zaracem za citavu vecnost.A on je odavno nestao odrekao se svega onoga sto nas je vezivalo,Znam da je tamo negde i mirno spava ...Kako da opisem ono sto trenutno osecam kada prave reci za to ne postoje.Ne umem...osecam ih da su tu ali ostaju kao tajna sakrivene od svih.
Samo moje srce zna tajnu i cuva je ....ne dozvoljava de je iko takne i uprlja.Pitam se da li bi me voleo da me je ranije sreo pre ovog vremena.Cemu tolika ljubav, emocije koje ruse sve prepreke, kada dođe kraj... Mozda u tome i jeste problem. Mozda sam volela isuvise jako... mozda je moja ljubav, ovakva od mene nudjena , isuvise brza, a samim tim i nepodnosljiva, prezahtevna. Dajem sve, ali i uzimam isto toliko...Mozda su moji snovi i suvise jaki i veliki da bi bili deo ove stvarnosti.Odgovor ce vremenom uslediti. Ostaje mi samo da cekam...Vise ne znam da dozovem san bez te muzike, tu su samo demoni tisine i samoce...
U ritmu pesme radjaju se reci kojima ubijam demone svoje duse
Ne, ne moli se da prezivim
ziva samo cu da te krivim
nema suze te da me spreci
kad ljubav umre, ostaju samo reci
Hiljadu ladja sto bore se sa istinom
ti mi sad potopi
i pre nego sto odes, ti ovlas poljubi me
i moje oci sklopi
Odmahujem rukom pokusavam oterati te demone svoje tuge,ali su oni neumorni.
Demone od kojih je moj san i pobegao....sve je uzalud.Nedostaje mi on...Nedostaje mi sve ono sto je vezano za njega.Na usnama i dalje osecam njegove poljubce utisnute kao zaracem za citavu vecnost.A on je odavno nestao odrekao se svega onoga sto nas je vezivalo,Znam da je tamo negde i mirno spava ...Kako da opisem ono sto trenutno osecam kada prave reci za to ne postoje.Ne umem...osecam ih da su tu ali ostaju kao tajna sakrivene od svih.
Samo moje srce zna tajnu i cuva je ....ne dozvoljava de je iko takne i uprlja.Pitam se da li bi me voleo da me je ranije sreo pre ovog vremena.Cemu tolika ljubav, emocije koje ruse sve prepreke, kada dođe kraj... Mozda u tome i jeste problem. Mozda sam volela isuvise jako... mozda je moja ljubav, ovakva od mene nudjena , isuvise brza, a samim tim i nepodnosljiva, prezahtevna. Dajem sve, ali i uzimam isto toliko...Mozda su moji snovi i suvise jaki i veliki da bi bili deo ove stvarnosti.Odgovor ce vremenom uslediti. Ostaje mi samo da cekam...Vise ne znam da dozovem san bez te muzike, tu su samo demoni tisine i samoce...
U ritmu pesme radjaju se reci kojima ubijam demone svoje duse
No Comment.