Iako u našem okruženju svaki dan srećemo sve više ljudi koji redovno igraju igre na sreću, i dalje se ne može tvrditi da smo postali kockarska nacija, smatraju stručnjaci.
- Postoji razlika kada kockanje postane bolest zavisnosti i kada je to samo mogućnost lake zarade. Psihološki je zanimljiva granica u kojoj kockanje prelazi u poremećaj i gde dobija patološku razmeru. Smatra se da kockanje spada u bolesti zavisnosti ali isto tako da onaj ko uplacuje po dva tiketa nedeljno nije zavisnik.
- Ako neko svake nedelje uplaćuje manji iznos, to onda nije patologija, ali ako nije u stanju da to kontroliše pa krene da ulaže sve veće sume, onda to postaje zavisnost. Zavisnost stalno zahteva da se povećava njen intezitet i nije nešto u čemu se ima mere, već se gubi kontrola. Onoga trenutka kada vam neka zavisnost postane životni cilj, treba postaviti pitanje da li se može stati u tome .Kladionice su poslednjih godina sve posecenije a glavni razlog je adrenalin i zelja za dobitkom.Mnogi ljudi su u pocetku cim su probali izgubili dosta novca i odmah odustajali ali ima i onih koji su u zelji da povrate izgubljeno nastavljali dalje i ulazili u sve dublje vode.Cesto se desava kao i sa svim porocima da se zbog kocke cak i porodice raspadaju.
- Kao kod svih vrsta zavisnosti mnogi smatraju da mogu da prestanu ako požele. Ali, nikada ne požele! Kada bi kockar mogao da se kontroliše u trošenju novca, onda bi to izgledalo kao kada bi alkoholičar mogao da pije samo jednu čašicu dnevno.
Interesuje me vase misljenje ili ako je mozda neko imao neko iskustvo sa ovim problemom pricajmo otvoreno.....
- Postoji razlika kada kockanje postane bolest zavisnosti i kada je to samo mogućnost lake zarade. Psihološki je zanimljiva granica u kojoj kockanje prelazi u poremećaj i gde dobija patološku razmeru. Smatra se da kockanje spada u bolesti zavisnosti ali isto tako da onaj ko uplacuje po dva tiketa nedeljno nije zavisnik.
- Ako neko svake nedelje uplaćuje manji iznos, to onda nije patologija, ali ako nije u stanju da to kontroliše pa krene da ulaže sve veće sume, onda to postaje zavisnost. Zavisnost stalno zahteva da se povećava njen intezitet i nije nešto u čemu se ima mere, već se gubi kontrola. Onoga trenutka kada vam neka zavisnost postane životni cilj, treba postaviti pitanje da li se može stati u tome .Kladionice su poslednjih godina sve posecenije a glavni razlog je adrenalin i zelja za dobitkom.Mnogi ljudi su u pocetku cim su probali izgubili dosta novca i odmah odustajali ali ima i onih koji su u zelji da povrate izgubljeno nastavljali dalje i ulazili u sve dublje vode.Cesto se desava kao i sa svim porocima da se zbog kocke cak i porodice raspadaju.
- Kao kod svih vrsta zavisnosti mnogi smatraju da mogu da prestanu ako požele. Ali, nikada ne požele! Kada bi kockar mogao da se kontroliše u trošenju novca, onda bi to izgledalo kao kada bi alkoholičar mogao da pije samo jednu čašicu dnevno.
Interesuje me vase misljenje ili ako je mozda neko imao neko iskustvo sa ovim problemom pricajmo otvoreno.....