Lazni prijatelji! Vecina smo ih doziveli no ako medju nama ima onih koji
nisu neka budu zahvalni zbog toga. Ponekad se zapitam da li takvi ljudi imaju
savesti i da li su svesni koliko njihova lazljivost moze povrediti druge? Da li su ikada upotrebili
par minuta svog pateticnog zivota da uopste razmisle o tome? Mozda jesu, a mozda i nisu
a mozda ih uopste nije ni briga za to. Nemaju oni vremena da misle o tome, a ja
ga eto na pretek imam.
Bila sam naime u nekoj vezi, ako se to moze sada nazvati vezom. Bilo je tu
i uspona i padova i neslaganja ali i lepih trenutaka. Moji prijatelji su
postali i njegovi a njegovi i moji. Cak sta vise njegovi su prijatelji vise
vremena provodili pricajuci samnom i iznoseci svoje probleme u potrazi za
savetima nego li sa njim.On je bio nezainteresovan i prezauzet za tako sta i
njegovi saveti su uvek bili isuvise detinjasti.
Od mnogobrojnih prijatelja izdvojila bih jednog koji mu je bio najbliskiji
i koji je svaku brigu delio sa nama,a imao ih je verujte dosta.Pomoci mu nisam
mogla, mogla sam jedino da ga saslusam u teskim trenutcima i probam utesiti
recima ili nekim sitnim savetima kako dalje kada ladje potonu.Cisto da nije
sam....da shvati da ima ljude koji su uz njega. Da ima prijatelje! I svaki put sam
se trudila da bude lepo cisto iz nekog respekta upravo zbog tih njegovih
problema. Preko tog prijatelja sam upoznala i prijateljevu rodjaku koja je puno
puta znala doci na kafu sa njim ili bez njega i na druzenje i o cijim
problemima sam takodje sve znala. Secam se da mi je jednom rekla da u meni vidi prijatelja
sa kojim moze sve da podeli i da sa drugima ne moze tako otvoreno da prica. Prijale
su mi tada te reci.
A onda jednog dana klupko se razvi samo od sebe a kako i zasto neznam ni
sama.Valjda i vreme je bilo.Ona je se nesto zakacila sa mojim momkom i
ispricala mi o njegovim prevarama.Oh boze moj, u ove godine bio ih je pozamasan broj. Ali tu nije bio kraj.On
je bio jako ljut na nju i na svog prijatelja koji je takodje sve znao i pravio
je probleme kako njima tako i meni. Jednog dana dogovorili smo da se sastanemo i o svemu
popricamo. Ja,on,ona
i njegov najbolji prijatelj koga je on krivio za nas razlaz jel je on ispricao
njegovoj rodjaki a ona pak meni.
Da vam ne pisem detalje sa kojima bih vas gusila i cinjenicu kako sam se
tada osecala malom i glupom, naivnom glupacicom . Sedela sam i slusala ih......Nista
lepo verujte. A onda se prebacuju na teme izlazaka i devojaka sa kojima su
spavali........Svadjaju se oko toga koliko je koja vristala u sexu ovaj vice ti
si rekao mojoj rodici za to nisam ja a ja nemogu da verujem sopstvenim usima.
Slusam ih tako pa me obli neki bes. Sabirem zadnje mrvice strpljenja da ne
puknem pa ih smirenim tonom upitam:
Pa dobro mislite li vi zaista da ste ljudi? Imate li vi imalo obraza? Jeste
li ikada culi za sram? Kad sam svakom od vas trebala bila sam tu, tebi kao zena
vama kao prijatelja sada vam se zahvaljujem na uzvracenoj paznji i postovanju i
neka vas drugi postuju kao vi mene.Pruzim ruku okrenem se i odem.
I eto me tu sada sa vama da vas gusim i da vam kukam.Nemogu da shvatim te
ljude.Verovatno cete reci pa i ne moras.Moram jel onda necu biti toliko
povredjena. Da, verovatno sam ja pogresila u proceni.Oni u meni nikada nisu
videli prijatelja, ali cemu su se onda pretvarali. Sto me se nisu jednostavno
klonili, izbegavali bolje je i to nego crpeti nekoga maksimalno i smejati mu se
iza ledja.
Neznam........